Nynorskordboka
naudslakte, nødslakte
naudslakta, nødslakta
verb
| infinitiv | presens | preteritum | presens perfektum | imperativ |
|---|---|---|---|---|
| å naudslaktaå naudslakte | naudslaktar | naudslakta | har naudslakta | naudslakt!naudslakta!naudslakte! |
| å nødslaktaå nødslakte | nødslaktar | nødslakta | har nødslakta | nødslakt!nødslakta!nødslakte! |
| perfektum partisipp | presens partisipp | |||
|---|---|---|---|---|
| hankjønn / hokjønn | inkjekjønn | bunden form | fleirtal | |
| naudslakta + substantiv | naudslakta + substantiv | den/det naudslakta + substantiv | naudslakta + substantiv | naudslaktande |
| nødslakta + substantiv | nødslakta + substantiv | den/det nødslakta + substantiv | nødslakta + substantiv | nødslaktande |
Tyding og bruk
slakte for å hindre sjølvdaude på grunn av fôrmangel eller liknande