Nynorskordboka
gjennomglø, gjennomgløde
gjennomgløda
verb
| infinitiv | presens | preteritum | presens perfektum | imperativ |
|---|---|---|---|---|
| å gjennomglø | gjennomglør | gjennomglødde | har gjennomglødd | gjennomglø! |
| har gjennomglødt | ||||
| å gjennomglødaå gjennomgløde | gjennomgløder | har gjennomglødd | gjennomglød! | |
| har gjennomglødt |
| perfektum partisipp | presens partisipp | |||
|---|---|---|---|---|
| hankjønn / hokjønn | inkjekjønn | bunden form | fleirtal | |
| gjennomglødd + substantiv | gjennomglødd + substantiv | den/det gjennomglødde + substantiv | gjennomglødde + substantiv | gjennomglødande |
| gjennomglødt + substantiv | ||||
| gjennomglødd + substantiv | ||||
| gjennomglødt + substantiv | ||||
Tyding og bruk
- gjere glødande gjennom det heile;brenne
Døme
- kolet var gjennomglødande
- overført tyding: fylle med
Døme
- dikta er gjennomglødd av energi