Nynorskordboka
pierce, pirse
pierca, pirsa
verb
| infinitiv | presens | preteritum | presens perfektum | imperativ |
|---|---|---|---|---|
| å piercaå pierce | piercar | pierca | har pierca | pierc!pierca!pierce! |
| å pirsaå pirse | pirsar | pirsa | har pirsa | pirs!pirsa!pirse! |
| perfektum partisipp | presens partisipp | |||
|---|---|---|---|---|
| hankjønn / hokjønn | inkjekjønn | bunden form | fleirtal | |
| pierca + substantiv | pierca + substantiv | den/det pierca + substantiv | pierca + substantiv | piercande |
| pirsa + substantiv | pirsa + substantiv | den/det pirsa + substantiv | pirsa + substantiv | pirsande |
Opphav
frå engelskTyding og bruk
stikke hol i eller gjennom ein kroppsdel for å feste ringar eller andre smykke;
utføre piercing (1)
Døme
- pierce navlen;
- han har pierca seg fleire gonger