Nynorskordboka
kollsegle, kollsigle
kollsegla, kollsigla
verb
| infinitiv | presens | preteritum | presens perfektum | imperativ |
|---|---|---|---|---|
| å kollseglaå kollsegle | kollseglar | kollsegla | har kollsegla | kollsegl!kollsegla!kollsegle! |
| kollsegler | kollseglde | har kollseglt | kollsegl! | |
| å kollsiglaå kollsigle | kollsiglar | kollsigla | har kollsigla | kollsigl!kollsigla!kollsigle! |
| kollsigler | kollsiglde | har kollsiglt | kollsigl! |
| perfektum partisipp | presens partisipp | |||
|---|---|---|---|---|
| hankjønn / hokjønn | inkjekjønn | bunden form | fleirtal | |
| kollsegla + substantiv | kollsegla + substantiv | den/det kollsegla + substantiv | kollsegla + substantiv | kollseglande |
| kollsegld + substantiv | kollseglt + substantiv | den/det kollseglde + substantiv | kollseglde + substantiv | |
| kollsigla + substantiv | kollsigla + substantiv | den/det kollsigla + substantiv | kollsigla + substantiv | kollsiglande |
| kollsigld + substantiv | kollsiglt + substantiv | den/det kollsiglde + substantiv | kollsiglde + substantiv | |