Nynorskordboka
gammalklok, gamalklok
adjektiv
| eintal | fleirtal | ||
|---|---|---|---|
| hankjønn / hokjønn | inkjekjønn | bunden form | |
| gamalklok | gamalklokt | gamalkloke | gamalkloke |
| gammalklok | gammalklokt | gammalkloke | gammalkloke |
| gradbøying | ||
|---|---|---|
| komparativ | superlativ ubunden form | superlativ bunden form |
| gamalklokare | gamalklokast | gamalklokaste |
| gammalklokare | gammalklokast | gammalklokaste |
Tyding og bruk
klok som eit velrøynt menneske;
prega av klokskap som eldre gjerne har
Døme
- eit gammalklokt barn;
- gammalklok sjølvinnsikt