Nynorskordboka
lovsyngje, lovsynge
lovsyngja, lovsynga
verb
| infinitiv | presens | preteritum | presens perfektum | imperativ |
|---|---|---|---|---|
| å lovsyngaå lovsynge | lovsyng | lovsong | har lovsunge | lovsyng! |
| å lovsyngjaå lovsyngje |
| perfektum partisipp | presens partisipp | |||
|---|---|---|---|---|
| hankjønn / hokjønn | inkjekjønn | bunden form | fleirtal | |
| lovsungen + substantiv | lovsunge + substantiv | den/det lovsungne + substantiv | lovsungne + substantiv | lovsyngande |
| lovsyngjande | ||||
Opphav
etter tysk lobsingen; jamfør lov (3Tyding og bruk
syngje lovsong(ar) for;
rose sterkt
Døme
- lovsyngje Herren