Nynorskordboka
supponere
supponera
дієслово
| інфінітив | теперішній | минулий | теперішній доконаний | імператив |
|---|---|---|---|---|
| å supponeraå supponere | supponerer | supponerte | har supponert | supponer! |
| дієприкметник минулого часу | дієприкметник теперішнього часу | |||
|---|---|---|---|---|
| чоловічий / жіночий рід | середній рід | означена форма | множина | |
| supponert + іменник | supponert + іменник | den/det supponerte + іменник | supponerte + іменник | supponerande |
Походження
frå latin, opphavleg ‘leggje under’Значення та вживання
ha til føresetnad, gå ut frå, tenkje seg
Приклад
- kostnaden er supponert til to millionar